уторак, 14. новембар 2017.

Esencija žene - način kako Kreacija voli da cvetaš 🌼

Sve u sebi sadrži esenciju tvorca. Muškarac muževnost Boga. Žena ženstvenost Boginje. Dinamika njihovih esencija se iskazuje kao potreba sjedinjenja. Esencija žene želi da se ispuni esencijom muškarca. Esencija muškarca želi da se sjedini sa esencijom žene. Bog se želi stopiti s Boginjom.
Sila se želi stopiti s lepotom. Kakvom lepotom?
Lepotom koja je čisto postojanje žene. Cvet žene. U njegovim linijama cvetanja i rasta sadržan je čitav nacrt njenog tela, duše i sudbine. Iako su izvan vremena, prostora i manifestacije, te linije ipak drže molekule ljubavi na okupu. Ta ljubav je celovitost boga i boginje koji, kroz odvojenost, spoznavaju svoju neodvojivu suštinu. Tu im šansu daje – život!
Život je niz trenutaka. Svaki trenutak vremena je čestica večnosti. Žena uči kako da iz svake te čestice destilira najdragocjenije supstance. Ona, iz svakog ukusnog komada, izvuče i posljednju kap najslađeg. No, trenuci joj poprime okus nektara tek kada savlada umeće odvajanja finog od grubog.
Žena koja je naučila da izvlači esenciju trenutka, zadobila je samo svesnost o esenciji vlastite ženstvenosti.
A žena, koja živi iz esencije svoje ženstvenosti, je u stanju da uzme od života sve što je najvrednije u njemu.
Esencija žene se hrani esencijom života.
Ali, ako hoćeš za sebe ono najbolje od života, onda je dobro da to tvoje htjenje služi za više dobro. Jer, kada je esencija u pitanju, potrebna ti je vrlo mala doza tog koncentrata.
Ostalo podeli.
Radi na sebi u korist drugih. To je skladan način da primiš više od života.
To je način kako Kreacija voli da cvetaš🌼

Nijanse

Do god čovek VERUJE u Boga, i u sve ono što on za njega predstavlja, to znači da ga nije upoznao tj "došao" dovoljno blizu da bi se to spoznavanje dogodilo
Od trenutka poznavanja boga, JA jesam, do pozicije JA jesam To, putuje se
Tajođe ako živite izreku "Po veri vašoj biće vam", ostaćete na poziciji verujem u ... umesto Znam, Jesam To

KOŠULJA SRETNOG ČOVEKA

Razboleo se neki kralj od nuja, čemera, dosade i osamljenosti. I nije više znao, što bi ma tom svetu poželio. Kralj je počeo stareti i venuti. Doglavnici i dvorski savetnici zabrinuše se i počeše domišljati kako da ozdrave kralja od boljke, koja spopada site i bogate. Nakon dugog razmišljanja i savetovanja lekara i zvezdoznanaca pronašli su lek, koji je glasio: Kralj će ozdraviti onog časa, kad obuče na sebe košulju sretnog čovjeka !
Kraljevi poslanici krenuše u svijet – u potragu za sretnim čovekom. Propešačili poslanici sela i gradove, obišli imanja i kolibe, i svuda gdje bi zatekli čoveka, koji nije izgledao uplašen, namrgođen ili sjetan, pitali su ga je li on sretan čovjek. No, stalno su dobivali odrican odgovor. Svakog je, na ovom svijetu, snašlo nešto zbog čega se je osećao nesretnim. Jedan je bio nesretan, što nije imao poroda, drugi zato što mu je porod pokosila bolest. Ostali su bili nesretni zbog siromaštva ili što moraju živeti s ljudima koje ne vole, ili što je voleo ljude s kojima ne mogu živeti…. Sreli su mnoge i proveravali, da li je iko sretan. Ali svi su bili nesretnici.
Kad su već bili umorni i iscrpljeni vraćali su se u prestonicu i dopre im do uha veselo pevanje. Pred jednom malom kućicom videše čoveka, gdje sedi na suncu i peva. Upitaše ga za razlog njegova veselja. „ Nemam nikakva razloga,“ odgovori čovek, „ja pevam naprosto zato što sam sretan.“ Kad su to čuli kraljevi poslanici klicali su od sreće te se strčaše na čoveka, da mu brže – bolje skinu košulju. Ali gle ! Na sretnom čoveku nije bilo košulje !“
preuzeto iz knjige Vesne Krmpotic