Zamislite da se nalazite u hladu drveta na vašem omiljenom mestu na plaži…
Sve vam je potaman, ležite u udobnoj ležaljci za sunčanje pored stočića na kome se nalazi vaše omiljeno piće… Do vas dopire prijatni umirujući zvuk talasa… a miris mora doprinosi vašem potpunom opuštanju…
Sve vam je potaman, ležite u udobnoj ležaljci za sunčanje pored stočića na kome se nalazi vaše omiljeno piće… Do vas dopire prijatni umirujući zvuk talasa… a miris mora doprinosi vašem potpunom opuštanju…
Lenjo uzimate knjigu koju ste poneli i lagano okrećete prvu stranicu… Vaš omiljeni pisac počinje da opisuje uvodne radnje i vi razmišljate da li da nastavite sa čitanjem ili da jednostavno produžite lagano ljuljuškanje i uživate u samom trenutku koji je savršeno umirujući… Ipak okrećete još jednu stranu i radnja polako počinje da vas uvlači. Onako kako to samo dobri pisci umeju, dolaze na scenu nove i još interesantnije ličnosti i avantura počinje da vas sve više okupira… Događaji iz knjige dobijaju nove dimenzije i grabe vašu pažnju. Nestrpljenje i očekivanje postaju dominantne emocije uvlačeći vas još dublje u sadržaj. Radnja se menja po ko zna koji put, situacija postaje toliko napeta i ubrzana da vi počinjete da osećate bol i strahove i emotivni stres glavnog junaka kao da se sve događa baš vama. Ta bol i neprijatnost se toliko povećavaju u stranicama koje nailaze da vi odlučujete da napravite predah i da se malo saberete i umirite… U tom trenutku vam pada na pamet spasonosna ideja i vi uzimate slušalice i puštate svoju omiljenu traku za relaksaciju koja kreće ovako :
"Zamislite da se nalazite u hladu drveta na vašem omiljenom mestu na plaži…”
"Zamislite da se nalazite u hladu drveta na vašem omiljenom mestu na plaži…”
Pitate li se nekad kako smo to uspeli da naviknemo sebe, da je normalno da nas boli nešto što nije stvarno?