Jogu sve više preporučuju
psiholozi i psihijatri kada je u pitanju anksioznost, napadi panike, depresivna
stanja. Sve je više onih koji dolaze po preporuci doktora. Ono što je
karakteristično za njih je da oni jogu vide kao dodatak na terapiju koju
uzimaju, pa su tu odmah pitanja: Da li joga može pomoći? Kada će im biti bolje?
Koliko dugo treba da dolaze? Koliko često? Koja je cena? Da li treba da smanje
lekove i da li mogu da ih uzimaju dok dolaze na časove?
Za mene je svaki motiv da
se krene sa jogom dobar, legitiman, ispravan. Međutim, želim da ovim tekstom
razjasnim ono što smatram bitnim kada je u pitanju lečenje jogom.
Da li joga može pomoći?
Da, može. Joga ima fenomenalne alate i za anksioznost i za panične napade, za
depresivna stanja i mnoge druge psihičke i fizičke probleme. Međutim, joga kao
joga, i instruktur kao instruktor nisu ključni faktori isceljenja. Ključan je
UVEK onaj ko traži isceljenje. Joga i instruktor ništa ne mogu uraditi dok
čovek sam ne preuzme odgovornost i za stanje u kome je sada i za svaki korak
napred ili nazad koji napravi. Ključna je težnja da se napravi istinska promena
i razumeju uzroci koji su doveli do tih stanja. Bez toga, joga će, kao i
terapija koju uzimaju, samo ublažiti simptome.
Ono što želim da poručim
kroz ovaj tekst nije lako razumeti, ni izraziti. Ali, hajde da pokušamo.
Greška u lečenju psihičkih
problema nastaje onda kada se na psihičke probleme počne gledati kroz simptome,
pa tražimo rešenje i lek za lupanje srca, nesvesticu, gušenje, nedostatak
energije, nesanicu, trnjenje prstiju… Jedino što želimo je da ti simptomi
nestanu, pa da možemo da se vratimo poslu, porodici i funkcionišemo kao što smo
ranije. Automobil je u kvaru, potražimo automehaničara, zemenimo ono što je
pokvareno, pa nastavimo da vozimo.
U pitanju su psihički
problemi. Psiha. Duša. I pitanju je psihička bol, strahovi (!) Čovek je daleko
kompliksnije biće od najsloženijih mašina.
Svaka bolest ima svoju
simboliku, svoje značenje, svoju poruku. Simptomi ne služe da ih ispričamo
doktoru kako bi mogao odrediti pravi lek. Simptomi su tragovi, putokazi koji
nam daju uvid u mapu duše, koji pokazuju put kojim moramo ići. Ono što se
ispolji na telu samo je izraz onoga što postoji na dubljem i suptilnijem nivou.
Zbog čega nastaje osećaj
gušenja, osećaj umiranja? Zašto se ne javi neki drugi simptom, bol u nogama ili
jaka glavobolja? Zašto se panični napad doživljava u prostoru grudi, srca?
Čovek mora pronaći uzrok,
mora razumeti. Jedino što može izlečiti psihičke probleme je kontakt sa psihom,
dušom, razumevanje šta psiha jeste i šta duša traži od nas.
Panični napadi straha,
depresija, suicidnost su pitanja smisla života. Ne postoji lek koji će dati
odgovor na to pitanje niti lek koji će ugušiti onaj deo nas koji traži taj
odgovor. Moramo sami krenuti na put ka odgovoru vođeni težnjom da bol i strah
nestanu, da razumemo, spoznamo. Pitanje smisla je pitanje psihe, duše, duha,
nesvesnog, podsvesnog i nadsvesnog. Pitanje svesti, pre svega.
Da, joga može pomoći. Mogu
i ja pomoći jer idem tim putem već dugo, pa znam za prepreke, zamke i ono što
je potrebno da bi se istrajalo i uspelo. Ali ključan je čovek, biće, duša koja
traži isceljenje. Simptomi će sami nestati kada se naprave potrebne promene i
kada dođe do pravog razumevanja. Ali to je ozbiljan put koji zahteva ozbiljno
lično angažovanje i pre svega preuzimanje odgovornosti.
Časovi joge nemaju
propisane doze. Asane, pranajame, mudre, meditacije, joga nidre… potrebno je
raditi redovno, zauvek. Jer je inercija i gravitacija toliko jaka da je pad i
vraćanje na staro uvek moguće.
Cena joge je vreme i trud koji ste spremni da
uložite, a zavisi od vrednosti koje isceljenje za vas ima.
Нема коментара:
Постави коментар