Vervain će se suočiti sa demonima,
pokušavajući nametnuti red i doktrinu koja opravdava visoke ideale koji potiču
njegov poziv. U tom procesu njegovo ponašanje stvara neprijateljstvo zbog
imperativnog načina rada koji on koristi. Međutim, kada nauči lekciju o
poštovanju različitosti, po svojoj prirodi postaje veličanstveni izvršitelj
prakse tranzicijske pravde, u službi postizanja većeg dobra po cenu
žrtvovanja kažnjavanja određenih nezakonitih dela, kao što se događa , mnogo
puta, sa mirovnim procesima u nacijama koje su prošle kroz unutrasnje ratove.
Willow,
koji oseća da je nepravedno tretiran i koji mrmlja svoju patnju i zelju za
osvetom, ako uspe da pretvori tu negativnu silu u kreativnu, postaje
veličanstvena popravljačka energija svađa i sukoba.
Vervainova pregovaračka sposobnost, korak prema kreativnoj inteligenciji koji uči da prepozna vlastitu odgovornost za nepravedne situacije koje se javljaju u životu treba da prestane da se osećati kao zrtva od strane drugih koji ga muče. Na taj način nije moguće zadržati ogorčenost, ogorčenost ili osvetu prema drugima, s obzirom da oni nisu uzrok naših nepoštenih životnih iskustava.
Vervainova pregovaračka sposobnost, korak prema kreativnoj inteligenciji koji uči da prepozna vlastitu odgovornost za nepravedne situacije koje se javljaju u životu treba da prestane da se osećati kao zrtva od strane drugih koji ga muče. Na taj način nije moguće zadržati ogorčenost, ogorčenost ili osvetu prema drugima, s obzirom da oni nisu uzrok naših nepoštenih životnih iskustava.
Vine, s druge
strane, proširuje svoj licni autoritet nad drugim ljudima koji upravljaju
njegovim aktivnostima. Na taj način, esencija uči da istinska vlast nadilazi
pojedinca, a ne da se meša u proces kojim svaki kontaktira najdublju vlast
koja se rađa u njima. Njegova briga za pravdu, vodi ga da preuzme odgovornost
za rad drugih, a esencija omogućuje, dakle, da nauči da vidi važnost prepuštanja
drugima da se sretnu i izraze iz vlastitog unutarnjeg autoriteta i to, za na
taj način, potraživsi ono za što veruju da je pošteno. Takođe, Vine, pomaže da
ne delujemo kada ta radnja ometa osobno angažovanje drugih i ako to učini, to je onda kada je prikladno. Ali, postoji posebna tačka Vine o pravdi i ona je da
povezuje svoje delovanje sa poretkom božanske pravde, kao da će Vine omogućiti
da spoznaju da, pored stvarne i zakonske vlasti, postoji i druga koja dolazi iz
transcendentnog poretka.
Chicory je cvet međuljudske pravde, davanja ljubavi
da bi je primio, osećaja da me ne vole i da je to nezasluženo i da ta
okolnost opravdava moju tvrdnju. Blokada struje ljubavi koju iskustva Cicoriy ne prestaju biti zanimljiv način formuliranja ljudskih odnosa: čekam da mi daš
da ti dam. Ali iz koje rane ideš sa tim ponašanjem, Chikorija izbegava da se vrati
da ne bi pretrpela neko napuštanje koje je već pretrpela? Ova priroda čini Chikory, i kada preobražava svoje negativnosti u davanje, svoje
osećaje sprovodi pravilno. Ko odgovara onome što odgovara i ne prestaje
zamišljati, poput Willowa, da je svet nepravedan prema njemu da shvati da je
od najudaljenijih vremena i na najudaljenijim prostorima nepravda deo
društvenog poretka i da je to ogorčenje i želja za osvetom se akumuliraju i
traže izraz.
Dakle, zadatak nije da budemo opsednuti tim demonima koji
"napadaju" i guraju destruktivnu katarzu.
U tom trenutku, Holly je
odgovor da nam ne dopustimo da nas proždre napad arhetipske snage osvete.
Нема коментара:
Постави коментар